[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Oranice, kao more na dušu su sjele
pa se njišu u ljepoti slavonske zemlje –
jesen mi u njedra pada,  grlim je pogledom
i jabuke dvije – rodne  sočne  stare…
imenom svetim baštinim sve što oku je milo;
šuma šarena nacrtana; lišće ko’ kolaž
na meku zemlju pada…

Miriše ta zemlja kroz stoljeća;
gorda i ponosna,
miriše ko’ trpeza djetinjstva s velikim okruglim kruhom
miriše ta zemlja, osjećaju ruke, njeno bilo tiho –
kuca srce živo unutar svake njive…
i svako novo žito
zeleno, pa zlatno rodi i priča o slobodi,
o oranicama što ko’ more na dušu su sjele –
i grlim dvije jabuke stare, slasne, sočne
što u njedra padaju..
24.10.2013

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting