[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tišina mi para uši

prolazi kroz njih,

sve i do svake žile

budi se!

i šapću zidovi,

i stolice

i noć šušti

šapatom oštrim

Bježim

u ruke neba

plivam u oblacima

zatvorenih očiju

Sve dok ne svane

Uzalud,

teški kapci žarulje

bdiju nad posvađanom

tišinom

I onda svjetlost

I sve isto

I zidovi nijemi

I stolica nijema

I svjetlost realna

A sa zrncima znoja

muzikom srca

I pjevanjem sobe

uživala ja sam!

Autor Mirka

Studentica književnosti

Odgovori

Subscribe without commenting