[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Korakom stogodišnjaka
probijam se kroz misao,
koja mi je nametnuta
kao okovi osuđeniku
bez pravednog suđenja.
Ali neću se pravdati
ni tebi, ni ljudima, ni Bogu,
jer savjest moja je čista
kao nebo poslije kiše,
a pogled mi ljubi visine.
Zato šutim i čekam,
da vrijeme progovori za mene
i bude moj jedini svjedok
na sudu bez časti,
u svijetu lažnog morala.

Autor LoLa

Ova objava ima 16 komentara

  1. jako mi se svidjela pjesma, ti u zadnje vrijeme pišeš pjesme kraćeg sadržaja nego prije, čini mi se… mislim nema veze, tvoje pjesme su mi jednako kvalitetne bez obzira na njihovu dužinu… ova pjesma mi je recimo krasna, samo kažem da sam opazio tu manju promjenu… dugo te nije bilo na portalu, pa se možda i varam… pozzz noćna Lolo :))

    • Istina, pjesme su za dva, tri stiha kraće…a opet kažem ono što želim reći. Samo mi se ne da zadržavati misao toliko dugo da ju popišem na dugo i široko…pa malo skratim i stavim tri točke… :))
      Pa rekla sam ti, sva sam smušena…dobro je da išta napišem u takvom stanju. :))

      Hvala, sedam.
      Lijepu noć ti želim….

  2. Krasnom pjesmom nalaziš oduška svojoj duši, svom nemiru i dobro je ako sam na tragu tom mom opažanju, jer ja ti uzimam dio tvog raspoloženja ili neraspoloženja, pa ako sam ti pomogao tad sam i ja sretan. Osmjeh ti šaljem jutarnji 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting