[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nemam ti što pokloniti

niti imam ideju,

pa ti evo poklanjam stihove ove.

Volio bih da nam se otvore neki

novi horizonti,da želimo

i sanjamo opet iste snove.

 

Dugo smo bili razdvojeni kontinenti,

šibale nas različite struje,

ali iste smo zvijezde gledali

i zato znam,

jedno drugo zaboravu nismo predali.

 

Sada se ufam u čuda neka,

ima toga još,

svakoga dana,

samo su ljudi nevjerni,

ne obračaju pažnju,

i ljubav je opet sve bliža i bliža,

što bila je dugo nestvarno daleka.

 

Stat ću pred tebe iznenada,

spreman,

samo ne znam kad,

nastaviti onaj nedovršeni ples,

oči u oči, ti mlada i ja mlad.

 

I bit će to najljepši valcer,

neću ti opet stati na nogu,

ne prihvaćam druge krojače sudbine,

već – ako to želim, onda i mogu.

 

Posted by DrugiNacin

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting