[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Oprosti…

Kasno je, znam
Al svejedno ti kažem

Oprosti…

Ako ikada smogneš snage
Molim te

Oprosti…

Otvaram ti dušu
I znaj da nije lako,
Ponos je ovaj strog
Učitelj
I ne voli ovakve
Poput mene
Slabiće
Što se slome
Poput grančice
Pod naletom bure

Ali ova noć
Opija svojim mirisom
I ne mogu se oduprijeti
Nekim starim uspomenama
Što naviru,
Traže izlaz
Iz uzburkanoga mora
Tišine i sklada…

Voljela bih ti reći
Sve što me tišti
Reći ti da sam te pustila
Jer sam se bojala
Mene, tebe
Nas,
Naše sreće
Jer se činila nestvarnom
Previše istinitom
U ovom svijetu
Naviknutom na obmane

Iz obrane da se zaštitim
Da me val sudbine ne povrijedi
Ranila sam sama sebe
Oštricom
Natopljenom
Vlastitim otrovom

Ne pitaj da li boli….
Ne osjećam više bol
Možda tek usput
Javi se trzaj
I tad zapeče
I oglasne se
Vrištećim plamenom

Al utihne i to
Vremenom….

Vidim te, šećeš
Ruku pod ruku
Uz bok žene
U koje nije
Moje lice

I znaj da sretna sam
Zbog tebe
Zbog nje
Zbog vas
Zbog osmijeha tog
Na tvom licu
Kojeg je tama
Predugo vezala
Lancima

Ako se sretnemo jednom
Šetajući
Ulicom nepoznatih
I zaboravljenih
Duša
Ne gledaj spuštene poglede
Jer jedan bit će moj

Jednako slab i
Nedovoljno hrabar
Za posljednje

Oprosti…

.

Autor mariposa

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting