[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Otišla sam tiho, dok si još spavao

na prstima…….

poput lopova koji u rukama nosi nesto vrijedno

skriveno,tuđe…..

Ne ,nisam te čekala

ovoga puta nisam toliko dobra

znam da ne bih uspjela

jedan tvoj pogled bi me slomio

i ostala bih tu gdje jesam

zarobljena,sa necujnim krikom na usnama

Ne,ovo nije zivot koji mi duguješ

i pretvaraš se da ne primjećuješ to

a znaš i sam,kao i ja

koliko toga nam treba za sreću

Pružio si mi ledeni sjaj

hladnu raskoš,koju neću

možeš ti puno bolje

ti,koji me jednim dodirom pretvoriš u princezu

vrijednu svega

koji jednim pogledom

obrišeš suze u mojim čima

gdje si,gdje se kriješ

samo te zelim natrag

da si tu kada mi trebas

da mi kažeš da će sve biti dobro

e,to mi duguješ

Necu ugasiti nasu ljubav

samu ću je u sebi duboko zakopati

da se ne ugasi sama

čekat ću dan kada ćeš me naći,,,,,,,,

 

Autor maida

Maida Bekto
28.08.1980.
Sarajevo

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting