[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

 

Kasni su, kasni sati
moj nepoznati, Druze
a moje misli dalekim gradovima kruze…

Krka tece nepovratno,
tece u zagrljaj moru
tiho-zbogom- svemu ce sapnuti,
hoce li planinske klance zalobnim  saptajem taknuti?

Valovi sumore– Evo, kucnuo je cas!
Ranjeni galeb pucinom pronosi oprostaja glas.
Kroz novembarsku noc elegija cvili
strah se kao zlokobni orkan
nad cijelim krajem krili…

Zbog cega place jesenja pjesma tuzna?
Rijetko postoje objasnjenja, a jos su  rjedje nuzna.

“Rijeka bez povratka”

This article has 2 comments

  1. Nekako bježi riječ, a neopisivo je i priznanje nemoći u potrazi za pravim osjećajima. Ovo je pjesma koja zaslužuje da nebrojeno puta bude glasno izgovorena. Zavoliš pjesmu i pjesnika. Čestitam i LP.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting