[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
ne…

noćas ja nemam riječi
u tami me boli sve teške biju…
kako su čudni putevi ljudski
trenutci mnogi zasjede kriju…
ti koji si o ljubavi pjev’o
i slavio ženu u svojem stihu,
ti što si me pjesmom osvojio tihu
kao noć u kojoj pišem…
zar ti da mrziš
mene i dah kojim dišem

pa da mi noćcu života nudiš…

zar ti što suditi ne voliš
meni sada sudiš
i smrtnu mi kaznu pišeš…

od riječi nježni , šapata strasnih

samo otrov života osta…
ispuni se molitva tvoja i riječ
¨Zvijezdo zgasni¨

bila ti, bila ti prosta…

Autor dsimic

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting