[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Opraštam ti živote
što sužanj dosade
postala sam nesvjesno
čekajući trenutke promjene
i dobro znane riječi
one uhu ugodne.

Opraštam  tijelu ostarjelom
što žedno i gladno upija
svaki osjet dodira
iako taj netko je daleko
a ja se gubim noćima
među svojim pjesmama
i plavim zorama
svoje misli nježno pokrivam.

Sudbini opraštam što mi njega
na moja vrata nepozvanog poslala
mada je i tugu sa njim
u fine omote čekanja upakirala
pa me progoni kao grješnicu
na samoću osuđenicu.

Zahvaljujem ipak Bogu
jer njemu nemam što praštati
On me izgubljenu u letargiji
na pravi put ljubavi doveo.

Autor Baka123

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting