[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

U nebo zurim,

i satima tako,

nigdje nikoga

samo tišina,

tjeskoba razara,

usne oprane

od suza slanih,

nema nas,

nema tebe

i ne pitam više

za mjesto,

šutim, ukrućenih 

udova, samo negdje

tamo tinja još plamičak

da prepoznati ću

onaj korak,

i ugledati dugu

što liječi rane

takvih povreda..

(D.K:)

Autor Denis

lavica, uporna, znatiželjna, energična, kreativna

Odgovori

Subscribe without commenting