[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na žalost tako ispada, očigledno je;

Voljet će uvijek više one koje su srcem ničije,tijelom svačije…

voljeti će lažne sinjorite, Lolite, žene sa tajnama,

voljeti će ih misleć da će u njima utopiti tugu,

jer olako se daju…

Onda će se sjetiti kad ih vrijeme dokrajči

tko je svjetlost njihove duše,

tko je to poseban, tko je ta tuga

koju su liječili na krivim mjestima.

E prekasno je da vam tada nastanu

najdivnije riječi za ljubav, prekasno je da dođete

sa konjem bijelim na čijoj se

grivi presijavaju sve dugine boje,

bajke tad i u najzaljubljenije žene ne postoje,

jer ste ljubav profućkali na ispraznost življenja.

Čuvajte ljubav sada, odbacivši kukavičluk.

Vrednija je jedna plemenita duša od milion pohlepnih!

Al svako bira, svako sebi sudbu kroji, pa čovječe izvoli,

sve voli!

Mene će već netko pronaći,

pokriti da se od ozeblina srca ne smrznem.

Nekom je stalo, bar na Nebu da voli iskrenu ženu,

jednostavnu, bez krune, bosonogu, mirisnu,

nekom je valjda stalo da poljubi moje molitvene ruke,

da obraduje moje muke,

radost mi prinese srcu,

netko blizak Bogu negdje je čuvan u mojoj duši.

Poželim da prozor Nebeski otvori i kaže pusti sve,

pođi na krilima ljubavi ka Bogu i meni!

Umorna sam od godina koje su mi donjele to da žele me;

oči sudničke,

oči znatiželjničke,

oči nemirne,

pohlepne,

žudničke,

oči kukavičke,

oči izdajničke.

Hoću da ispare takvi pogledi anđele,

hoću gledati u oči koje se od

razumjevanja i trpljivosti zrcale.

Tvoje oči brižne, tople, voljene, sanjive…

Zato noćas prekri me,

krilima utjehe,

očima svete spoznaje!

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting