[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ah, taj pjesnički zanos u sobi i meni
s pogledom što prebire perle života
kroz misao vječno zaposlenu u vrtu
dok prsti sade, miluju i zalijevaju biljku
koja u sjemenu čuva svu tajnu životne sreće
što sipi i tka veliku krošnju valcera –
dan, val, poljubac, ružu, preplet i riječ u pjesmi
jedne, nikada dovršene, ljubavi na ovoj cesti
koja vodi i spaja, donosi i odnosi iskre srca
u trajnom opisu cvijeta, cvrkuta, i ploda …

Ah, taj pjesnički zanos me krade i prekriva
onim čarobnim plaštom lelujave duge
u koju su uronjene mirisne ruže i crvene suze
dok koraci odzvanjaju i tvore simfoniju srca
s bogatim preljevom emocija i blistavih zjena
u zvonkoj nježnosti ustreptalih poljubaca
s okusom čarolije leta i beskrajnog uzdizanja
na duši uglazbljenih svitanja s osmijehom
kroz baršunast ples ususret proljeća na duši
razlistaloj sjajem međusobnog darivanja …

Post scriptum

Ah, bila sam tamo u neizrecivom tkanju
na dohvatu stvarnosti i mašte koja stapa
smijeh i zagrljaj u glas kristalnog vala
harmonije prisnosti u igri riječi i  dodira …

 

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa “Zov daljina”

 

 

 

 

 

 

Posted by zkirin

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting