[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U sljemenskom zaleđu
glasne su nervoze.
Iz dana u dan
stvaram pjesme, stvaram proze.

Jer u mlačnoj sobi
opjevana je ljubavlju Ona.
Ona, iz svakog rata,
iz svih dugih maratona.

I nije bila svjesna,
kad pala joj je suza.
Tad postala je nespokoj,
rodila se moja muza.

Daljinama ju sada
dozivaju bogovi poete.
A meni su ustrajno
zbog nje, misli razapete.

I iako je godina plačna,
kiše će ipak stati zbog nas.
Pa makar i padale zvijezde
biti ćeš moja na čas.

Viknuše i bogovi u isti glas…

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting