[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne želim  otvoriti, priseći priznanje dok se ne opijem

Jedva otvoreći kapke i na djelić uslikati usne njene

Crvene poput francuskog ruža u meni izazivaju pohotnost

Udahnem polako, zamišljajući, ne želeći nikakvu odanost

Samo njenu prisutnost, uostalom i sama šansa je dovoljna

Da me poput vatre drvo, ugrije senzualnost njena

Ponovo bijaše isto, opijen do besvijesti,jedva gledajući

Upuštam se u krevet, spavajući na svojoj bljuvotini

Trule šipke kreveta raspadajući  proizvode zvukove

Zvukove inertnosti, gluposti, budalaštine glupe

dok ona s nekim drugim dijeli dijelove tijela

meni, budali, ona je samo ideal postala..i ostala.

Autor Vladac

Odgovori

Subscribe without commenting