[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rođeni dome moj,
Sa suzom u oku sjećanje se rađa.
Godina je prošla ,
A ja utjehe nemam do misli na te.
Mada već mnogih vidješe slika
Oči u svemu traže tragove tvog krajolika.

U trenu vidim sebe,
S puta gledam dio što izgubih života:
U dvorištu bor za godinu veći
Osmuđenih grana,priziva zaboravljene osmijehe
(Ili od neba i njega otrgoše ljudi),
Uokolo izrasla nekošena trava,
Doprla do prozora što ne vide svijeta
I ovog ljeta ona će svenut’,
Klonut u zagrljaj podivljalog cvijeta.

Noge bi u kuću,
Žele ući
U dušu nevinu ranjena djeteta,
Al’ srce ne smije ni koraka dalje,
Ne bi izdržalo tog preteškog tereta.

Mnogo je lakše zatvoriti oči
Ostaviti sjećanja u kutku skrita,
Sa suzom iz oka nek ode i slika .
Znam ,
Ubrzo u noći
Opet će doći
Vratit’ mi boli na krilima krika.

ZAGREB, 1993

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting