Opet danas
kiša pada..
neki čudni krikovi zjape pred prozorom.
što reći onda kada čak i same riječi izgube smisao i poantu?
možda muk. ili je i on suvišan?
jer ni on sam ne postoji.
i kada utihnem i ja i glazba i ove riječi
ostanu kapi kiše koje udaraju u cijevi susjedove kuće
ostanu auta što jure na cesti u blizini
ostane vjetar što vihori u izmaglici
i zvona s jarbola u luci
ostanu zvukovi s televizije u sobi do…
nema tišine.
jer uvijek nešto ostane.
čak i kada prestanu moje riječi
ostane stranica što šuška.
Izuzetno! Prenesena sam u tvoj trenutak! Već prvim stihovima na naslovnoj strani privukao me… lijep pozdrav!
Prelijepa pjesma ,ništa nije savršeno pa čak ni muk ni tišina.Pozdrav.