[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kiša udara po asfaltu bez milosti,čežnja se mojom dušom gosti…Pitam se u sebi da li tvoje stope mokrom cestom sada gaze,da li ikad spojit će se naše staze?Mogli bi zajedno prolazit kroz pobjede i poraze,gledat jutrima kako kapi rose sa vlati tiho odlaze,puštat vjetar i proljetnu kišu da nam po licima sretnim pišu.Sve dok moja prsa dišu,ja pitat ću se pitanja ta,jer podalje od tebe moram biti ja.Znam da među nama mješaju se i svijetlo i tama,ali ja rođena sam da šetam sama,ne bi bilo sreće s nama.Kad uhvatim tvoj pogled,uvjek pomislim da gledaš negdje pored,a ti meni ravno u oči šalješ sve svoje romantične moći…Nadam se da snage ću dovoljno smoći da se othrvam tim divnim osjećajima jer koliko su lijepi toliko i bole,nisu sretni oni koji vole.Zato bježim iz blizine tvoje,da spasim ono što od mene ostalo je,jer kad god sam ljubav upoznala ona me nije shvatila,svu moju žrtvu i trud lošim mi je vratila…samo sam patila.Uvjek mi počne lijepo,u čuda povjerujem slijepo al izlapi to prije nego što se razvije,nešto mi uvijek sve pokvari i razbije.Al moram ti reći hvala,kraj tebe sretno se osjeća ova nesretna budala.Kraj tebe sam ja ona prava ja,zbog tebe sam bolja osoba.Uskoro će sve prestati znam,uskoro ću se praviti da te ne poznam…Al ostat će jedan neispunjeni san,onaj kojeg dobro znam,u tami zauvjek nestat će dva lika jer opasna je romantika…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 10 komentara

    • Da Mija,to je isitna. 🙂 kad nešto želiš od svega srca inače to ne možeš dobiti,ako i dobiješ vrlo kratko potraje.A ono što ne želiš toga svaki dan na pretek imaš…Život je ponekad nepravilna igra,ili si igrač ili igračka.. 🙂 pusu ti šaljem.

Odgovori

Subscribe without commenting