[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Izmolit ću od Tebe, Bože, mali popravak,
evo, već Ti dulje vrijeme s tim dosađujem.
Smiluj se nama, vrati onaj mir i sreću.
Već sam za Te zrela, već mi teče zadnji stavak,
kako dozivaš me k sebi već Te čujem;
znam da uslišanje ovdje vidjet neću.

Kada opet sretnemo se u Tvojoj slatkoći,
kako bit će meni divno, meni krasno
Tvoje ljubavi se nagledati
koja mene uze u toj svetoj nemoći
da ostvarim ime časno;
sve ćemo to potanko raspredati.

A za tebe, oče moj zemaljske duhovnosti,
imala bih molbu veliku i nepreglednu,
da mi ona vrata molitvom pripraviš.
Roditelju moj, srce vjekovite skromnosti,
dao si mi sve od sebe, baštinu prevrijednu
pa te molim da mi nauke popraviš.

Svako srce kuca samo radi Boga,
ali svaki život nije uvijek isto svet;
neki ljudi prepoznaše što su dari,
a to je najvažnije za Sina Propetoga
koji dragovoljno krenuo je mrijet
da bi slao Duha spasa, Duha svojih čari.

Najsretniji onaj koji skromnost nosi,
kako lijepo, istinito taj mi dar izgleda.
Skroman čovjek najveće se mudrosti napaja
pa kad zli bi nešto, skromnost ga pokosi
jer nju dragi Bog i drago Nebo nikad ne da.
Skroman, braćo, nikada ne zdvaja

već se puti mnogi otvaraju njemu.
U mom srcu skromost ti se tvoja slavi,
na daleko, na duboko ja se sjećam nje.
Ona me je poučila svemu,
zbog nje ja sam živa kao rosa travi,
zbog nje duša razlikuje duhove.

Da li sjećate se toga stvora
što nam ga podari milost Isusova?
Kome sada došao je kraj poslanja?
Je li nama stigla naša hora
ako nismo prepoznali što je jakost Izakova?
I do kada čekat će se takvoga postanja?

Ti si, Gospodine, baština moja,
reci meni kako skromnost sad postići,
kako počast sada odat nemrtvome?
Sve dok ja ne nađem toga kroja,
u sve dane pokornim ću putem ići,
klanjat ću se Sakramentu Presvetome.
In memoriam confessoris meum,
‎nedjelja, ‎11. ‎lipnja ‎2017. 12:28:20

Ova objava ima 5 komentara

  1. Pored svi tih lijepih stihova
    Poput izvora s potoka
    znam da uslišanje ovdje vidjet neću
    To nitko nikad od nas dozivjeti nece
    I mislim da je to istina.
    Mislim da je tu kvaka
    Samo netko treba
    Otvoriti vrata.
    Hvala Vam gđo Tomljanovic na ovako lijepim rijecima.
    Mislim da za svoje pojmove
    Bi mogao to nazvati ozbiljnom zrelosti.
    Iz priznanja
    Znam da nisam
    Dostajan za davanje komentara
    Pored ovakvih pjesnickih dijelova I djela.
    Pozdrav
    I hvala.

  2. Svatko je dostojan za davanje komentara i puno Vam hvala na opširnom komentaru za koji samo donekle slutim da otvara jedno drugo pitanje: kad poznajemo sebe ili barem samo jednu običnu osobu, kao da smo upoznali sve ljude, ali ipak ne smijemo se, mislim, izražavati u ime drugih ljudi. Uzgred, jednom prilikom sam na sličan komentar čula jedan meni jako drag odgovor: kad je poznata javna osoba rekla jednome poznatome vjerniku o sebi da nije vjernik i da ne vjeruje u Boga, ovaj poznati vjernik mu je utješno odgovorio: Isus je umro za sve ljude. 🙂

  3. Nisam sad bas za razmislajat ali jako mudro zborite.
    Moram da vam komentiram ako je isus umro za sve ljude svijeta onda smo vec spaseni odavno kuzite 2017 godina samo u spasenju e sadbkuda ide taj smjer koliko jos traje.
    Mislim iskreno pred Vama ja se sebe opravdavam da sam ja budala
    Meni je to ok ali nije.
    Tako da kao neki zakljucak
    Covjeka koji stvarno razmislja o svemu u svemu. Da li osoba prije sto bi treba vjerovati treba procitati upute kako vjerovati.

Odgovori

Subscribe without commenting