[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tad se nije imalo
Al ono malo
Duplo je više veselilo
Nego ovo puno
I ono malo
Duplo se više čuvalo

I danas više pamtim ono malo
Što je bilo davno
Nego ovog puno
Što kupujem stalno
I onog malo
Danas se sjećam
Ko pepeljuga svoje haljine
Samo sreća
Ono malo manje je koštalo
A ko suho zlato radovalo
Ne može  čokolada danas
Razveseliti ko tada
Niti ormar pun haljina i košulja
Ko jedna majica onda
Za koju si skupljao mjesec dana
Nadao da se ne proda
I sanjao kako paradiraš
A onda je kupiš
Bio je to dobitak na lutriji
To ni nije majica
To je medalja

Eto …
Tako se sjećam
Onog malo što sam imala
I sve ovo puno što imam danas
Ne može napuniti srce ko ono malo

Oči su krive
Previše žive
Vide svašta
Pa se srce širi
Nadima
A ne mogu ove ruke puniti toliko
Taj balon od zraka
Ili ću puknut
I od mene neće ostat ništa
Ili ću naučit izdušit
Biti jača reći neću
Želim al ne trebam
Umjesto daj daj
Naučiti pustiti
I letjeti sa manje zraka
j.e

Autor josipa

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting