[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Ne znam kada ću da ustanem,
Probudim iz ovih najlepših snova
I neka me onda, zavijen u ćebe,
Ja ustati neću, ja neću bez tebe,
Ne odmotavam naše zamotane tajne
I zato mi ne skidaj prekrivač sa mene,
Nemoj mi hladiti ugrejano ćebe
Jer odmotan neću nikuda bez tebe,
Bez ljubavi tvoje, pa napeto čekam
Iz ove blizine sve daljine gledam
I dodiri duše su došli do mene
I nije mi hladno, zamotan ja sam
U ćebe…

(Bgd, 07. sept.2017)

Autor Darko 47

♫ Poezija, proza, veliki fan Roya Orbisona, kolektor svih audio verzija pesme “La Golondrina”, voli muziku, film, književnost, video pripremu… kažu, dobar čovek… Iz BGD ♫

Ova objava ima 2 komentara

  1. Lijepo pjevanje u simbolima. Osjeća se težnja za sigurnošću u svome biću. I ta trenutna toplina, ta blizina drage osobe, stvara želju da duša nadje svoju neku čauru, svoju malu vječnost… I tu se nazire opasnost da se sve izgubi. Otuda čula i žele taj predmet koji simboliše obavijanje, toplinu. Na kraju se, donekle, osjeti i samoća… Ona kao da dopire iz zime, iz daljine, kao da će stići do pjesnika pa pjesnik želi da ovjekovječi tu svoju prijatnost pod ćebetom i pjesmom i željom da toplina ljubavi što duže tj. vječno traje. A biće je nemoćno, krhko. Lijep stih: “Ne odmotavam naše zamotane tajne…” Pozdrav od Milenka!

    • VEOMA SE ZAHVALJUJEM na ovom komentaru, sve ste veoma tačno pročitali… Retko kada, ali ovde je stvarno dosta simbolike unutar rečenica. Drago mi je. Lep pozdrav ~~~

Odgovori

Subscribe without commenting