[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

oni sjede na hladnome betonu. mramornim pločama.

oni piju jeftini crni matan od 13 kuna i 90 lipa.

oni nemaju ideja.

oni su bili mi.

 

više nisu. mi smo se razlučili. usustavili.

otišli ususret rubu svijeta tamo gdje na kartama žive zmajevi.

oni su ostali sjediti na sigurnom. na mramoru.

u očinskom zagrljaju lošeg vina bezvučnih usta u molitvi za očaj.

 

mi smo tonuli lađama i gradili nove.

jedra krpali žilama i nadanjem u ono iza.

pili čistu vodku kao ruske rakete

za prolaz kroz zimu na ravnicama ljudi.

 

oni su ostali vjerni sebi i odrasli u ništa.

mi smo ucrtali vječnost u ceste od blata i zlata.

sakrili blago u riječi, kao jim uronili u kadu

i bosi trčali pustinjama duha.

 

oni su otišli svojim kućama. poluprazni.

mi puni žive krvi sagradismo nove kuće.

od stranica i ljudskih jezika.

od tišine i tuđih mišljenja.

 

rasuti svijetom mi smo spoznali svoja imena.

oni bezimeni spavaju i ne nadaju se.

ne čuju. ne vide. a mi raširenih očiju

hrlimo u novi dan.

 

Posted by Korvin

Deniver Vukelić Korvin. R. 1980. Kroatist i povjesničar. Postdiplomac hrvatske kulture.

This article has 3 comments

  1. Pročitala sam nekoliko puta ovu pjesmu…Duboka je,misaona,sa mnogo poruka, koje su mi dolazile sa svakim novim čitanjem.Volim ovaj osjećaj poslije pročitane pjesme.Moje iskrene pohvale,i pozdrav.:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting