[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I dok  ležim u zanosnom mrtvilu, jedna po jedna spuštaju se na me i taknu me svojom svjetlošću.

One su žubor vode, i cvrkut ptica; i sunce što slama se na oknu.

Pa ipak, ne umijem okovati ih slovima, riječima i baciti ih u tamnicu papira.

Tako jure jedna za drugom cjelivajuć’ moje slomljene prste,

bockajući  moje tijelo poput proljetnoga vjetra.

I dolaze, i kucaju, i naglo sinu, pa nestanu…I sad ih ima, i nema ih već…

I poput mora što koketno se talasa pred jutro, one su i silina i lakoća mojemu umu.

Posted by Silent Melody

"Without passion no poet, and without passion no poetry." S.Kierkegaard

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting