[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Postoje dvije vrste ljudi, sa jednima se smiješ da bi uživao,
sa drugima preživaš presahnulu gorčinu nezivjesnosti.
I jedna i druga ne nose ništa osim nezasite potrebe
da se popuni prazina nadutih bunara samoće.
Svakodnevnica nas uči da Najbliže odlazi u Daleko
i da se Nerazumno preliva u Razumno; filozofijom stada.
Ljudi svakodnevnice nas zabližavaju ili tjeraju od nas samih.
Prijatelji bivaju otvoreni neprijatelji, ljubavnice escort dame
a dani ondulirani umjetnici dokolice (pre)obučeni u džins.
I tako podesiš kompas put smanjivanja, do konačnice
sve dok na pamet ne pođu padati sulude ideje o reinkarnaciji.
U budućem životu želim da budem ptica; zvuči isto kao
kad odrastem želim da budem kao Brad Pit.
Tačku na sve rečeno prepustit ću Kunderi:
„Opća usamljenost izaziva grafomaniju, a masovna grafomanija
učvršćuje i povećava opću usamljenost“.

Autor Adem Garić

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting