[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Neću proći, a prolazim kao lahor,
kao blaga struna, kao nježna ruka;
takvu istančanost nema niti lat, niti lapor,
nit’ je daje kakva avantura, niti luka.

Ja sam ljubav ili naklonost, romansa,
ono neizrecivo u dodiru i osjećaju,
nepropustiva sam prilika i šansa
koju svi od reda svakome obećaju.

Ja sam isto što i tvoja unutarnja kob,
ali sasvim različito kada me potražiš
pa ne nalaziš me svjesno, niti kao rob
iako po nekoj intuiciji prilaziš

jer sam dio tvoga organizma.
Istovremeno sam izvan tebe sasvim,
događam se kao kataklizma,
nalazim se sjećanjima krasnim.

Svakakva nadijevaš mi imena,
privlačnost je moja često opasna,
može dovesti do krimena
ili budi isto što i čežnja strasna.

Kad me tražiš, misliš da ćeš mrijeti,
ali uvijek mi se iznenadiš;
misliš često da te neću htjeti,
sad mi bježiš, sad mi kadiš,

u tome i jeste čitav problem tvoj.
Ja ti neću stvarati teškoće,
znam da ti bi rado bio moj
i da stekneš od mekoće

kojom trpim sve što mi serviraš.
Ja sam tvoja savjest što te prti,
zbog mene se uvijek iznerviraš,
ali ja te ljubim i dalje od smrti.
‎nedjelja, ‎9. ‎srpnja ‎2017. 21:30:36

 

Ova objava ima 3 komentara

  1. Hvala na komentaru, primjedbe su na mjestu; da sam nastavila kao prve četiri strofe moja bi pjesmica ostala besmislena, a i naglo me je napustilo nadahnuće. To je problematika moga uma više nego umjetnički problem. No, eto, ipak je pjesma preživjela nekako, barem sam zaslužila pažljivu i vrlo korisnu pozitivnu kritiku, a to mi puno znači 🙂 ._). Hvala, pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting