ON JE MOJ

[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

uistinu je tako,
gotovo desetljeća četiri,
on je čovjek mog života,
dečko očiju 
poput vedra neba,
usana vrućih, 
vlažnih i slatkih,
legenda bio i traje 
u priči života,
kapetan za kormilom broda
u kojem često 
neposlušni sam mornar,
ali on je taj, rođen da bude moj vođa,
da me voli, da me mazi,
i pazi kad
prelazim neoprezno cestu,
onda, davnih dana, 
tepala mu “moja košulja plava”,
i brisala suzu kad moralo je tako biti,
kad daljine bile su križ, 
tada kad slao mi pisma
u bojama ruža i naranči, 
zvao me”najdraže moje”,
a onda rijeka 
zauzela pravac kojim
samo ona je htjela,
budila nas jutrom ranim,
i svatko hrlio na položaj,
i tada nije ništa boljelo,
nitko nas nije dirao
jer mi smo jači bili,
tugu saveznika daleko od svijeta krili,
pričali zagrljeni 
osmjesima poput bebača,
radovali se kupinama, 
pili vodu sa izvora,
i polako ali sigurno gradili kulu,
čvrstih temelja,
i sve zato jer ON JE MOJ,
a JA NJEGOVA, 
jer izgrađeno carstvo
ljubavi i mira, jedina je naša istina…..

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting