[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ostadoh blijeda, ožalošćena…
sa znakom pitanja u grudima.
Držim te za ruke,
a znam da ti
nisi tu,
da moje misli Nebu putuju.

Suton se vrti u zjenicama mojim,
ja najdraži tonem u vječni san,
napokon ću vidjeti vječni dan.
Anđeo nebeski uz nas svira,
godi mi i uspavljiva me ta milina.
Jer tvoje srce tuče, ka sebi me vuče.
Mada je iza nas srp smrti,
ja sa slavljenjem ljubavi naše ne prestajem.
Siguro neću ni ako umrem.

Nasljedujem močvare, ne jezera bistra,
nikog nije briga što mi je duša čista.
Puna životnog plamena moram biti,
iako smrt me miriše.

Jesam li joj mirisna saznati ću ljubavi moja.
Starim prerano, tijelo je moje bolno.
Duša je moja mlada, uz tebe bi rada.
Zato i jesi sa mnom, iluzija
u ovom smrtnom planu.
Što piše u knjizi života;
jeli sutra 33. ili stota?
Da li da slavim, ili da drugi slave
što nema više moje pjesme, moga krika i vječne rane?

Sa Sunca padaju zvijezde, čudno…
vidim da sve je drugačije na Svijetu ovome.
Izbija korijene skriveno u meni,
pupaju stabla mirisnih ruža,
kaže netko moj da te ruže oduvijek u
meni cvatu i dozivaju tajnu nebesku.

Tiho se igram, sa svjetlom u uglu kojeg
ustvari prekriva tama.
Mogu pogledom učiniti da to crnilo zasja.

Misleći na tebe mogu svašta.
Mogu čak vidjeti vjetar,
ima i on ruke i oči i
usta staklenasto*pjenasta.
U meni tonu njegovi poljupci od tebe,
valjda me tješi u smrtnoj odluci.

A meni je nekako svejedno.
Vidjela sam mnogo i ljubavi i bola.
Moje ništa nije bilo,
sve je to tuđe, svjetovno.

Ja trebam Raj ljubavi moja,
dva goluba bijela da me iz bola podignu,
samo to za rođendan moj.

Željela bi da mi riječi postanu tanane,
da se smiri duh moj,
u Jahvine ruke da padne.
Da me sačuva za dane vječnog proljeća.
Da me probudi u proljetnoj haljini,
ne u ovoj ubogoj, nikakvoj.
Crnina na meni, sva sam kao u sjeni,
ah toliko radosti darovah u žalosti zalud.

Vlažni su zidovi ljubavi moja,
moje suze izdajice patnje penju se u Nebo,
ma nisam kukavica, neki bi već davno
na mome mjestu odustali od udaha života.

Pitam se samo tko će prvi pronaći te suze,
život ili smrt…
Do kada ću ja čekati,
jesam li uopće rođena…
jesam li živa…
Umišljam li ljubav i bol.
Tko sam ja Gospode u svemu ovom…

Pričam sama sa sobom.
Ma nitko mene ne čuje.
Ni dan ni noć.
Niti će itko doć.
Sve je to bol i ljubav
ova koja mi venama kola.
Sve je to pjesnička duša,
što nutrinu svoju sluša.

Ti Gospode znaš sve,
čini što volja Tvoja je.
Nek pjesma Svijetom putuje.
Možda netko zaplače,
netko ko ranio me je,
prije 31 godinu.
Možda i bez da pjesmu pročita,
možda se i zlo zapita
što je to dobroti učinilo.
I zašto.
Možda se pokaje…
od moje patnje odustane.
Oh Gospode opomeni te tuge da
me iz svjetla ne bude.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

ANA EMANUELA ŠIMUNIĆ, pjesnikinja i duhovna spisateljica Rođena sam u 22. lipnja 1983. u Gospiću, živim u selu Bilaju srcu Like. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Duh Sveti, a od zemaljskih Pablo Neruda. Čitav život provela sam po bolnicama, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Po struci sam ekonomist ekonomike poduzetništva, kreativna sam i ambiciozna duša. Radila sam kao prodavačica na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić kao pomoćni radnik, administrativni i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Dobrostivost Božja, koja je snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše, otvorila je u meni milosna sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme za autentičnu dušu, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koje su mnogi podržali i potaknuli me da još ustrajnije pišem. 2012. dobila sam divan dar Božji da svjedočim svoju vjeru putem poezije u prozi, ali i poziv da 2016. godine Gospodnje postanem voditeljica molitvene zajednice svetog Jakova apostola u mojoj župi Bilaj, gdje sa svećenikom i prijateljima molim za sve potrebite i čitav svijeta. Svakodnevno pišem ljubavno – duhovnu tematiku i ne brojim više koliko je proze u poeziji, duhovnih priča i misli proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja Šaptačica, utješiteljica potrebitih, darovana krilatim mislima Životvorca, koji me potiče da budem utješiteljica braći i sestrama. Što je sve milost Božja, bez njega bi ja bila tišina, On je moja raspjevanost srca i duše. Svoja djela čitala sam na književnoj večeri u Rijeci, na Trsatskoj gradini i mnogim prijateljskim druženjima. Poseban prijatelj Mato Mijatov uglazbio mi je PJESMU USLIŠANJA, koja se nalazi na mom youtube kanalu, na kojem kreiram svoja djela. Napisala sam i roman; NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI, koji sam objavila na društvenim mrežama i Rimokatoličkom portalu; put-istina-zivot.com/nebeski-dnevnik-andela-ljubavi-roman/čitan je sa radošću lijepih komentara. Neke pjesme su mi ušle u CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR, čuvanje na 100. godina. U Sisku, 4. prosinca 2014. Godine od poštovane pjesnikinje Mirjane Pejak, sa članovima njene facebook GRUPE „UDRUGA ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK koji su zastupljeni u KNJIZI USPOMENA položenoj u VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE. 2014. sudjelovala sam sa pjesmom MOĆ DJETINJEG SRCA u humanitarnom projektu ZAGRLI ŽIVOT; koja je sa drugim pjesmama uvrštena u elektroničku knjigu za djecu. Dobila sam brojne zahvalnice sa susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ iz Križevaca. Četiri knjige sam objavila na http://www.shopmybook.com, mnoge su mi ušle u zbornike Webstilus. hr ali su te stranice ukinute i na žalost ih nisam imala mogućnost publicirati, ostali su neizbrisivi tragovi u srcima, koji su mi poticaj u stvaranju knjige djela iz 2018. ,, KRILATE MISLI“. Svoj život ispunjavam duhovnošću, svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i Google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam 2017. dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, poezijaonline.net, te na svojim blogovima i mnogim stranicama, koje navodim: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ http://korizmenoputovanjeanaemanuela.blogspot.com/ http://put-istina-zivot.com/category/duhovnost/ana-emanuela-simunic/ http://stopnasiljunadzenama.blogspot.com/2012/12/ana-emanuela-simunic.html http://www.poezijaonline.net/?s=Ana+Emanuela+%C5%A0imuni%C4%87 https://www.youtube.com/watch?v=eP7gsno90E0 https://plus.google.com/110179312402162379979 https://issuu.com/dhk-ogranak-rijeka/docs/knjizevna_rijeka_br._1-2012/241 Za moju biografiju je dovoljno upisati; LJUBAV. I znati ćeš sve o meni. Jer samo je ljubav puna maštanja i praštanja... odricanja i darivanja. Samo ljubav moli i kad je do kosti boli. Blagoslovljena neizustiva ljubav Isusova, zbog koje i ja pod križem umim voljeti i biti voljena! Poučio me Duh Sveti nutarnjoj radosti! Razigrana, pričljiva, emotivna, opasana vjerom da postoji sve ono što volim, takva sam ja unatoč brojnim razočaranjima i mišljenjima ljudi... živim sa osmijehom ljubavi kojoj se nadam. Unatoč povređivanju ostajem ona koja ne vrijeđa. Volim svoje bajčice srca, o da pomalo sam djetinjasta, ali u isti tren i žena sa mačem za pravdu... Eto to sam glazbena kutijica svega i svačega, puna molitvene melodike, duša spremna za rajske bitke, živim u kuli izvezenoj od najdivnijeg trnja Kristovog, spuštajm suze na ruže koje mi navještaju posebne milosti Božje. Po mene će doći sve ono što mi Bog priređuje. Blago se mome katoličkom srcu koje se uzda u Presveto srce Božje. Obučena u raspjevanu pravednost svete ljubavi koja je milosni dar od Krista, takva je moja duša, moje srce ljubi sve ono što je Isus učinio i čini kroz moje okove i okove svijeta, radujem se i kada boli do kosti... jer Duh Sveti moje srce pokreće! Ne dopuštam duši da zaglibi u tami satrtog tijela... dozivaju je iz tunela tijela rasplakanog sveti anđeli, trubama sionskim, svjetlom uskrslim... da naviještam nutarnju radost vjere u Krista, radosnica sam jer slušam zakon svet; Radujte se u Gospodinu uvijek! Po osmijehu vjere me znaju mnogi... tugu i nepravdu okova mojih iz mene izgoni milosrđe Božje. Rasplesanost i pjesme ljubavi od Boga su moj put... sve dok me ima... Ne neće mi sagraditi spomenik, ne težim titulama, moje će ime nakon par desetljeća izblijediti... smrt će moje tijelo zemlji oteti. I nije to tužno, tužno će biti ako moje ruže na grobu ne blagoslove suze ljubavi za koju živjeh. Lipo bi bilo da nas se neko SJETI za 100, 200, pa i za 1000 godina, da ostavimo trag molitve i ljubavi na ovom svitu, da neko u vjeri zbog naše vjere živi. To je ono pravo nasljedstvo duhovnog bogatstva kakvo su nam ostavili sveti. Svjedoci Božji i danas neraspadnuti stoje i čudo od Gospoda za nas mole! Blago očima istinske vjere, doživjeti će uslišanja po milosti Kristovoj. Blago srcu poniznom, koje za spasenje bližnjih kuca poput zvona nebeske katedrale. Blago onom tko se je odazvao na sveto poslanje.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting