[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Suze su se stopile
sa suzama mora
i u trenutku bili smo jednako slani…
gledao sam more,
(ničega,osim njega, nije ni bilo)
i divio se
škripi čelika i urliku vjetra…
joć jedan udar vala
donio je zveket padajućeg posuđa,
razbijene slike očajnih pogleda.
Ugledali smo zvjezdu,
zagrlili je srcem
i nakon pakla
probudili nadu umornom čovjeku.
Smiruje se nebo,
more gubi snagu,
ne šibaju nas više ledene kapi,
ne nestaju nade
u osvitu zore…
Prvi čaj stiže…mlak je…
i tako sladak…
Gledamo se,smijemo,
tapšamo po ramenima,
grlimo i plačemo.
Živi smo
i prokleti u snovima,
zagrljeni suzama,
ničiji u svjetu,
ljubav u nečijem srcu.
Vidio sam,
i još uvijek vidim dušu pomorca,
vidim sebe
i vječitu tugu…
Svjetla sljedeće luke
tako su blizu…

Posted by ursus-major

This article has 17 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting