[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Lagani vjetrić što pomalo pirka
Blažeći omaru ljetne noći
Nenadano ojača i poveća moć,
Natjera oblake i skri mjesec
I crnom učini zvjezdanu noć.

Na istoku obzor propara munja,
Po prozoru zaštropta sitna kiša,
Isprva, kap po kap s časa na čas,
A zatim sasvim podere se nebo
I orkestar prirode diže svoj glas.

Udružiše snage razorne sile
I munja, dvije, pet odjednom
Na tren-dva spojiše sjaj
I dogodi se čudo, zgodi se san,
Nakratko noć prijeđe u dan.

Otvori se nebo i oblaci tmasti
I salva iz kanona puče kroz noć,
Zadrhtaše stakla na jedan mah.
Negdje zaplaka janje i zaskiča pas,
A i iz mene izbi iskonski strah.

A onda naglo k’o što i poče
U jednom hipu prestade sve,
Sagori brzo prirode gnjev –
Još zažubori potočić što ga oluk pravi,
A zatim i on nestade u travi.

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting