Oluja
Nadvijeni oblaci
sablasnog izgleda
tmurnih očiju
nadvijaju se nad nama
Još je mirno
vjetra nema
more miruje
a tišina luduje
Postaje sve tiše
postaje sve tmurnije
ptice su odletjele
jer mogu
čovijek je ostao
i shvatio…
U trenutku
mirnoće i spokoja
tišina puca
Vjetar se šulja
postaje sve jači
sve močniji
sve hladniji
Svojom ljepotom
svojom snagom
poziva more na ples
ples života i smrti
More se diže
Valovi luduju,(planine nastaju)
Vjetar svira
i oblake priziva
Svo troje
postaju jedno
postaju gospodari
naših života i naše smrti
i podsječaju
ŠTO JE PRIRODA,
A TKO ČOVIJEK.
Sviđa mi se ovo lost….
LP
hvala pipo
Lijepo oslikana oluja u prirodi i čovjeku.
“U trenutku
mirnoće i spokoja
tišina puca”
Kao kad izađeš iz oka uragana.Veliki pozdrav!
hvala