Oltar tihog oprosta
Pred oltarom uzdaha
rukom bolom otežalom
milujem usahla ognjišta.
Nadom osakaćena.
Vjerom ranjena.
Riječima zaustavljena.
Na tišinu
zauvijek osuđena.
Ogoljena, (po)grešna.
Pred oltarom uzdaha
rukom bolom otežalom
milujem usahla ognjišta.
Nadom osakaćena.
Vjerom ranjena.
Riječima zaustavljena.
Na tišinu
zauvijek osuđena.
Ogoljena, (po)grešna.
Riječima zaustavljena.
Na tišinu
zauvijek osuđena.
Ogoljena, (po)grešna.
Sanja sve tvoje pjesme nose jačinu u sebi.Prelijepo!! :)
Hvala draga J.:))Pozdravče.:D
Na tisinu
zauvjek osudjena
Tezak stih Sanja. Pozdrav tebi!
Jeste,da.Težak stih,teška je i pjesma.Nastala je u jednom takvom trenu.Bilo,prošlo.:)Hvala na osvrtu.Pozdrav veliki.:))
“ogoljena, (po)gresna”
to je kao gola i gresna….divota!!
prekrasna, snazna pjesma.
mirno spavaj:)
Hahaha…to potpuno mijenja kontekst,i smisao svega.Gola i grešna.:))Može,vedrije je.Pozdrav veliki drugar.:D
Lijepa pjesma ali ne i osjećaj bezvrijednosti.Snaga u malo riječi.
Nije opisan osjećaj bezvrijednosti,nego bespomoćnosti (trenutne).Hvala puno na komentaru Baka.:))
Draga Sanja , još jedna tvoja pjesma u kojoj jačinom stiha pokazuješ i jačinu sebe.Fantastično!
Osmjeh i pusu ti ostavljam od ♥!:))
Hvala draga.:))Pusa,i zagrljaj.:D
Sanja75, jako lijepo napisano. Kao cjelina snažno i privlačno, no izdvajam stih koji me se posebno dojmio :
Nadom osakaćena.
Lijepo te pozdravljam !
Hvala Perla na komentaru.:))Veliki pozdrav za tebe.:))