[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Neodoljiv i sveobuhvatni nagon moje Žene natopljen je željom, koja se luči iz nutrine. Obgrlio me cijelu. Želim iznova upaliti oganj života duboko u meni. Tvoje oči slijepe su prema vremenu i mjestu gdje se nalaziš, duše ti izgubljene u nedefiniranim htijenjima. Ne osjećaš me.

U ustima nemam više riječi za nas. Pod jezikom nije se zadržao okus tvoj. Ne udišem te. Ne osjećam ništa tvoje. Spoznala sam dubinski svu okrutnost pohote i krhkost ljubavi, uz tebe. Oplođena razlivenim kapima, površno dodirnuta toplim emocijama. Izlomljena u struku, grčim se još ponekad – utrobe mi prazne. Niti jedan procijep tvoje požude ne pripada ti više.

Ne želim da me ljubiš i rasipaš po sebi, čvrsto stegnuvši pod prstima nabreklu ti maštu u noći samotnih uzdaha.

Iz tvoga osmijeha ne vire zubi, kojima si ostavljao tragove na mojoj koži. Sve manje se smiješiš i lutaš odajama moje žudnje. U mašti bezgraničnoj, kojom sam disala za nas ispisujući dijelove proživljene nam stvarnosti. Slikama koje sam voljela i sjenama na zidu o kojima sam fantazirala dovodeći se do vrhunca, imaginacijom uvlačeći te u sebe. Osjećala sam te. Svaki puls uzbuđenja tvog razarao me, dok stezala sam te u sebi – unutarnjim mišićima moje pohote.

U jednom trenutku bili su nam životni putevi ukršteni, isprepleteni kao i znojna nam tijela strašću slijepljena. Danas ljubi me neporeciva istina – svatko od nas izdvojio se u svom uzajamnom očaju. Zauvijek smo izgubljeni za nas.

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 27 komentara

    • Marija, kažu da sve ima svoj vijek trajanja i ma koliko da se ponekad otimamo … naša realnost nas suoči s tim, iako bih kao svaka zanesena duša voljela da nije tako …

      Hvala što mi uvijek posvetiš pažnju 🙂

      Pozdrav od srca !

  1. napustila si strofe ali izričaj je isti,možda malo duži, da nema tvog potpisa i ovako bez strofa..znao bih da si to ti,jednostavno si izbrusila prepoznatljivost a to je umjeće pjesnika,pozdrav Perla!

  2. steta! a tako vam fino bilo.
    da je samo erotika a bez ljubavi i tuge bilo bi bolje, jer nije tako krhka kao ljubav.
    jesam ga zapetljao ko frojd, ha?

    lijepa ti noc i uzivajj:)

    • Sansan, da se iskupim jer sam uprskala stvar :)))

      Večeras želim biti ljubljena…

      Neodoljiv i sveobuhvatni nagon moje Žene natopljen je željom, koja se luči iz nutrine, opčinivši me cijelu u noći samotnih mi uzdaha – mirisom svojim.

      Želim iznova upaliti oganj života duboko u meni. U usta stavljam riječi za nas. Osjećam tvoje sve iza spuštenih trepavica. Pod jezikom kušati ću okus tvoj. Udišem te. Svaki procijep tvoje požude, pripada ti. Svaki puls uzbuđenja tvog, razara me dok stežem te u sebi – unutarnjim mišićima moje pohote.

      Iz tvoga osmijeha vire zubi, kojima ostavljaš tragove na mojoj koži. Oplođena sam razlivenim kapima, iznutra dodirnuta toplim emocijama. Lutaš odajama moje žudnje u mašti bezgraničnoj, kojom dišem za nas ispisujući dijelove proživljene mi stvarnosti.

      Odsanjanim slikama i sjenama na zidu, fantaziram – dovodeći se do vrhunca, imaginacijom uvlačeći te u sebe. Osjećam te. Izlomljena u struku, grčim se – utrobe mi prazne. Nedostaješ mi. Spoznala sam dubinski svu okrutnost pohote i krhkost ljubavi, bez tebe.

      *
      Silence

      Pozdravljam te i hvala što si tu …

    • Marko G, neću biti skromna i reći ću kako mi zaista paše saznanje da ti je moj stil pisanja postao prepoznatljiv 🙂
      Lijepo je to znati – da imam nešto svoje što se drugima sviđa.

      Hvala što me čitaš i ostaviš uvijek neku lijepu riječ.

      Pozdravljam te !

  3. Danas ljubi me neporeciva istina – svatko od nas izdvojio se u svom uzajamnom očaju. Zauvijek smo izgubljeni za nas.

    lijrpo napisano, sada se neću šaliti niti zezati, jer tuga se mora odrugovati kao i kada se voli treba znati ljubiti, pravo mjesto, prvo srce i dušu a tek poslije ostalo
    noć
    sfd

  4. Ah Blu i razveselila si me ovim snažnim stihovima i rastužila tugom u njima.I kao što kažu svi to si prepoznatljiva ti i da nepotpišeš i da objaviš na drugom portalu bila bi prepoznata .

  5. Spoznala sam dubinski svu okrutnost pohote i krhkost ljubavi……predobro perla…..

    posjetia sam “drugu dimenziju tvoje osobnosti”…..i guštao sam…svaka čast….. i točka

    pozdrav

  6. U jednom trenutku bili su nam životni putevi ukršteni, isprepleteni kao i znojna nam tijela strašću slijepljena. Danas ljubi me neporeciva istina – svatko od nas izdvojio se u svom uzajamnom očaju. Zauvijek smo izgubljeni za nas.

    duboko..osjećajno…tužno..
    ali ipak to si ti lijepa plavuša sa izdržljivim♥
    cmokić

    • Draga Faiza, znaš kako je to kada počneš pisati a misli te stalno bacaju amo – tamo, pa tako ćas upadaš i utapaš se u tuzi, a ćaš lebdiš i osjećaš to svoje živo srce i kako ga pokreće strast 🙂
      i sve nekako upakiraš u smisleno – besmislen sadržaj …. lol

      Hvala od srca što si tu 🙂

  7. …ok.
    o kojoj verziji da komentiram? a)”Krhkost ljubavi” ili b)”Večeras želim biti ljubljena…”? ‘Ajd o obje, onako, pomalo.

    a)nije loše. još uvijek me smetaju one tvoje specifične inverzije, za koje pretpostavljam da su u funkciji ‘poetičnosti’ i poimanja ‘gole forme’ onoga što bismo trebali smatrati ‘poezijom’. Dalje, ovo je pjesma o fizikusu ljubavi, o odricanju od erotske komponente intimnoga odnosa koji se, čini se, nikada i nije razvio dalje od toga stupnja intimnosti (tek u nekoj naznaci) i za razliku od svih gore vrlo cijenjenih komentara – ne mislim da je ovo pjesma u kojoj se govori išta drugo osim o bolu prestanka upravo toga dijela. Ima tu i natruhe osvete i lažnoga ravnodušja – ukratko, svega onoga što se u jednoj riječi zove: bol. A bol osjećamo samo kada se ne dogodi nešto što nam je užasno važno u skladu s očekivanjima koja smo sami postavili. Whatever… Ovaj je uradak korektno napisan, ali se ne ističe pretjerano u odnosu na druge ‘perline’ radove.

    b) je zapravo ono što je suština priče. I ‘plava’ se zapravo tek tu iskreno, koliko god se zafrkavala sa svojim riječima, otvara i daje na vidjelo svoju nutrinu. Da, ove dvije verzije su dva lica istoga odnosa: nerealiziranoga i realiziranoga. U prvom su akteri osuđeni na, neka mi se oprosti na izravnosti: masturbaciju na svim svojim levelima. U drugome su u orgazmičkom, tantričkome sjedinjenju sa svemirom.

    ‘Plava’ zna što piše i to je njezina najveća vrlina – iskrenost. Zato mi je drago da su dvije verzije ovdje. Jer se pokazuje potpuno otvorenom, a to valja cijeniti.
    Na kraju, najmanje sam pisao o stilu etc. Ne da mi se… ‘Plava’ zna gdje su joj slaba mjesta i stalno ih popravlja.
    I to uspješno.

Odgovori

Subscribe without commenting