[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nahrupljen mislima,

nazubljen kao lovački nož,

s ušima kao u psa ptičara,

probijam se kroz užareni svod

pokvarenoga planeta.

Niti siguran da je okrugao nisam.

Znam samo da je pokisao,

da vlaži, pušta na sve strane

i smrdi na podlost i pohlepu.

Sve nevino što njime korača

vremenom, izgubi snagu i čistoću svoju,

sljubi se i okoristi njime

čekajući svoj kraj.

Ni ljepota mu nije za vijeka.

Slijedeći naraštaj dolazi

da pokrene propast njegovu,

bio okrugao ili ravan.

This article has 3 comments

Odgovori

Subscribe without commenting