[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pust je hram mrtvih bogova u koje raja ne vjeruje,

svi plamni izgoriše do kraja;

i mnogo riznica sad u zemlji hrđa,

krv i plač žrtava, tek je uspomena.

 

Požar starih magova, prastari su fosili;

tko čita prašinu, crvotoč i trulež!?

koga je briga za maštu godina starih,

čija ruka po pepelu kopa?

 

Koga zanima gral ispod kamenog okna,

tko voli čitati pismo mrtve duše?

znak hijeroglifa, suviše je skroman,

umire era; licemjerno pušta glasove u sadašnjost!

 

Sve ljubavi, sve mržnje,

tek trag su urezan na kamenoj ploči,

samo spomenik o prošlosti svjedoči,

mrtvo slovo ječi,

umire božanstvo pod ledinom sile teže.

 

 

O prošlosti, tko je doista slušao plač starog srca,

tko je plakao za ruševinom neslomivih tvrđa?

Odgovori

Subscribe without commenting