[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tko si ti koji ulaziš nevidljiv
poput aveti u moje kristalne noći
ti, koji me uznemiravaš i lomiš
poput vjetrova koji otkidaju krila
zaigranih šarenih leptira.

Dolaziš u spiralu mojih snova
kao što san dolazi na umorne oči
koje plutaju pjenastim valovima
zaborava u plavim vodama.
Odnosiš tokove misli
genetskog koda mliječnih oblaka
izgubljenih u bijelom dimu magle
ostavljajući tragove u drhtavim
komorama ružičaste magme.

Prahom prekrivaš molekule sjećanja
na užarenom mramornom nebu
pretvarajući ih u lepršavu pahulju
suze bola što kanula ti je
na topli dlan i posta samo
otisak u kamenu uspomena.

Autor Sissi

Ova objava ima 4 komentara

  1. Pjero, uvijek me znaš razveseliti i usrećiti sa komentarima. Hvala ti na čitanju i na tvojim divnim riječima.
    U “Nokturnu” sam namjerno koristila aliteraciju(sibilantom „s“) , kao i Matoš u “Notturno”, drago mi je da ti se pjesma svidjela.

    Lijep pozdrav i ugodnu večer ti želim! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting