[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moj si šapat tišine,
moja cesta što vodi u beskraj savršenstva.
I moje utočište u smirajima jedne vječnosti.
Ma ti si i plahutava srna
jednog lažnog nemira.

Kako da te zovem tvojim imenom,
kada u meni treptajem budiš
moje slabine postojanosti jednih sanja,
jednih vječnih nemira zadovoljstva.

Tvoje mi sunce nudi osmijeh jutrima,
baš uvijek u isto vrijeme sa tvojim glasom,
i baš sa tvojom postojanom živošću…

I neću te izgubiti niti u zaboravu,
i krasnoćom ću te pamtiti vijekovima…

Moj anđele sa kolajnama bajkovitih snova!

Autor Pippo1906

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting