[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

(03.02.2016-03.02.2017)

Mine i godina otkad

Sam te izvukla iz rupe

Od podruma zvane

Tvoja zagrebačka adresa!

Sve je mirisalo na

Špek, iako bje

Slanina u pitanju.

Čvarci, kulenova seka

Sve svetinje zagrepčanca

Slavonske provenijencije.

I pozvah te u svoj dom

Da bude tvoj.

Reče jednom

kad si se vratio iz svoje

Slavonske putešestvije:

Lijepo je vratiti se doma!

Jer moj dom je tvoj bio

Potom posta suvišno lice

U našem domu,

Pa ode.

Nekoliko puta čak, u pokušaju.

Vojnička čast iznad ljudske

Jer vojnik mora izvršit svaki zadatak.

Ako mu nije dorastao, odstupi!

Pa si otišao

Da se ne bi vratio

Potom si mene otjerao

Iz mog virtualnog doma

U kojem sam obitavala

Desetljeće.

Bje to moje utočište od

Svih i svega

čak i tebe .

Slutnja je loš suputnik

U pisanju nađoh smisao

I utjehu koju ne nađoh u

Real life.

I sve si mogao

I kuhati, i prati, i šarafati

Iako nisam tražila domaćicu

Već čovjeka-partnera.

Sve si mogao,

Al nisi mogao meni izreći

Volim te.

Jer onoj prošloj iako si

Zalupio vrata, osta srce prepuno

Boli, uspomena, razderotina.

Kako da Slavonac pređe preko

Ženine nevjere? Prije će svisnut

Nego se vratit.

Iako si često kazivao

Drugima, da si se zaljubio

baš u mene!

Govorio mi

Da me voliš u pogledu, dodiru.

Ne moraš nužno i riječima.

Otjerao si me,

iz mog utočišta

Samo zato, jer su svi moji (partizani)

Kako reče,

Pobili sve tvoje (ustaše).

Potom sam se sklonila tu

U tvoju blizinu

A opet dovoljno daleko

U mirisu jute

Kad već jutra nisu mirisna

Na nas.

I opet me tjeraš, jer

Iako ti nisam niti blizu

Ne možeš me očito

Istjerati iz svog uma, srca…

Pusti me

jer me ne možeš držati u naručju.

Pustila sam te jer nisi

nikad bio moj

zato što nisi svoj!

Ne želim biti tvoja bol i rana

već ih imaš dovojno

Čeznem za zagrljajem

Koji više nije nužno tvoj

Jer tebe nema.

Nema niti mene, al

Ima me u zagrljajima

Svih ljudi koji još

znaju i mogu voljeti!

Ti nisi taj.

Opraštam se

Od ovog mjesta

Gdje kažeš

Da mi nema mjesta.

No, moj dom je tamo

Gdje sam ja!

I ti se vrati u svoj dom

Ma gdje bio!

To the end

Autor mirisjute

Ova objava ima 1 komentar

  1. TO jeproces…to dugo traje…nekad predugo…i kažeš oprosti al svejedno ne zaboravljaš, i jedan dan voliš jedan dan mrziš i tako ukrug samo se sustižu ti osjećaji i čitavo vrijeme patiš. Ono bi najbolje bilo da se mozes resetirati, al jbg mi smo samo ljudi. Bori se, pjesmom ili nekako drugačije, i nema veze neka prođu godine al nemoj se zaj da ti prođe život.Jako dobra pjesma, prenesen osjećaj i bol.

Odgovori

Subscribe without commenting