[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

...dosli smo do kraja,

ti ofucani stari guvernalu.

tebe ce kise i zime izjesti,

a mene,!?

Mene ce u zemlju staviti, 

tako to ljudi rade…

“Mnogo godina je proslo,

od kad smo se upoznali, 

sjecam se kad su te zaduzili

u nasu postu, nov i plav bas preslikan

iz snova krezavih djecaka iz nase ulice,

zvali su te cudo iz velikog grada,

zmaj, plavac, postao si legenda,

gvozdeni druze…”

“I ja sav sretan, sto debeli brko,

nogu slomi one nedjelje, znas,da je on

vazio za uvazenog druga postara.,i njegovom 

nesrecom ja sam postao najsretniji,

i nek’ mi Bog prosti,al nisam mogao 

sakriti osmijehe kad sam ledzima 

mahao, ohrdanoj posti…”

“Znas da necu nikad zaboraviti onaj 

osjecaj, ja, ti, i prosute poljanje naseg kraja,

mnogo su mi se dlanovi znojili,tog dana,

previse uzbudzen, da bih prosao bez zuljeva

na blijedim sakam, i vise se ne sjecam

jesam li tebe tako jako cuvao, ili si ti mene?”

“Po kisi, i po suncu,

sve sparine, i sve daljine smo stizali,

zimi se i klizali, al uvijek smo na vrijeme 

stizali, dijelili i dobre i lose vijesti,

Jedno sam naucio u svemu, 

ako danas places, sutra ce se smijati,

al’ ako se smijes, budi siguran da ce i

na tvoju adresu suze pokucati.”

“I trajali smo gvozdeni, 

svakim danom me stigne sjecanje na tebe,

bili smo rado vidzeni kod lijepih sirotica i

kod gazdinih mezimica, bili smo dobro’dosli,

gdje god da smo posli…”

“I pijan, s’tobom srecu trazio,

uvijek bi me odvezao na mjesto drago 

srcu mom; i zatrubio pod njenim prozorom,

i sve torokuse bi skocile i virile,

samo njena zavijesa uvijek je bila mirna…

i svakog prvog, ista relacija,brtija,

pa krilima divljih gusaka bi odklepetali

pod prozor njen,,,”

“Poslije svega, mislim da je nas mrzio 

vise njen ugladzeni tata, nego svi psi 

lutalice s’kim smo kaldrme dijelili, i utrkivali

se, ustvari spasavali se od tih divljih derista.,..

“Bile su mi drage koverte sa njenim brojem, 

u jednom dahu pojurim, do njene kuce, i sav 

crven i upuhan, predajem pisma, a ne izustim nista,

i taman kad bi se srce ludo smirilo, ona je vec 

dugim korakom, bila pred kucnim vratima,

a ja, ja k’o strasilo ostao bih njem na ogradi…”

“Previse sam bio vezan za tebe, limeni,

previse volio kad me vijetar siba u ledza,

ponekad sam se osjecao kao epski vitezovi,

koji galopiraju jos jednu pobjedu…

I kad mi sunce pogled mrsi, kad osjetim, i miris, 

i duh, naseg kraja, i nek znas,

nije mi zao hrdzavi…

O kako sam te mlado volio,

tako se voli jednom u zivotu,

Toliko sam te volio,

da se tako voli jednom u hiljadu zivota…

 

“Hvala ti, za sve godine, i sve milje matori”

Autor vuk sivi

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting