[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

poklanjam ti srce izbrazdano
tvojim riječima
koje kao kamenje
padaju po mom obrazu
rasuta na hladnom mramoru
tražim svoje lice
crnilom prekrivena
udišem bolom zrak
pokušavam ne izdahnuti
da ne boli još jače

volim te
volim te
ponavljam u mislima
dok usne poluotvorene
upijaju slane suze
koje mi klize niz lice
posuto strahom

noć je
stojim nad svojim grobom
ukrašen je sjećanjem
vijenac boli ukrašava moje ime
i nečitko ispisane godine
umirem polagano
suze mi postaju ledene kapi
kotrljaju se niz kolnik
zvone
kao da zovu na molitvu
pogledaj me
posljednji puta
noć me krikom ispraća

Autor valentina

Odgovori

Subscribe without commenting