[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mislima okružen patnjom bolnom
Promatrao sam nebo krvavo crveno.
Svod što plamen svjetla nestaje
Strah se u tijelo uvlači;pobjeđuje.
Razlog više da život moj
Kroz pješćani sat sporo izmiće.
Mjesto što u tmini ugledah
To grob stoji hladan,prazan
Na kamenoj ploči vidjeh teško strašno
Isklesano ime u mraku moje,a oči
Što vid ionako poluslijep u tmini
Neopisivim tragom plavim me bode.
I dah tijela mog napušta me vječno
U daljinu hladnu postupno nestaje,
S vjetrom u daljinu kroz livade
Miješa se s okolinom i isčezne.

Autor Ninoslav

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting