[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nije tako kako se čini!
Ne želim ti nanijeti zlo, jer time bih i sebi naudio.
Ne želim te posramiti, jer time ni ja više ne bih bio čovjek.

Samo ću neprimjetno otići,
U snu dok još snivaš bijele golubove ispred crkve sv. Jeronima.
Poljubit ću te od srca,
I najnježnijom nježnošću pomaknuti crni pramen tvoje kose.
Pa uzeti…

Nije tako kako se čini!
Ja ti želim svu sreću, jer to sam ti jednom davno obećao.
Ja ti želim ispunjen život, a to uz mene nikada nećeš imati.

Pa ću uzeti samo tvoju sliku.
Potom nečujno zatvoriti vrata za sobom i otići u mrak.
Neka me proguta!
I neka proguta svu tamu koju sam donio u tvoj život.
Neka proguta!

Jer tvoj je put bio posipan ruženim laticama divne budućnosti.
I bio je obasjan ponajviše ljubavlju.
Ja sam bio uragan.
Uragan koji je uništio taj neshvaćeni sklad.

Sada uistinu odlazim. I nije kako se čini!

Odlazim…
Jer već dugo nisam vidio tvoj iskreni osmijeh.
Jer svaku večer čujem tvoje suze kako klize niz lice.
Jer već neko vrijeme znam da ćeš naći svoj ukradeni sklad.
Jer shvatit ćeš da ja nisam bio taj, i naći ćeš ga, znam.

Jer kad odem, moći ćeš imati sve što si zaželiš.

Odlazim!
I nemoj tugovati!
Ta znaš i sama da nije teško naći boljeg od mene.
Nije tako kako se čini!

Autor Pson

Odgovori

Subscribe without commenting