[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noćas će moji snovi utihnuti
na pragu zatvorenih vrata.
Noćas će moje ruke primiti kofere
pune uspomena, ljubavi i nada…
Noćas će riječ u meni stati
i kao mrtva ostati nijema.
Samo će jedna suza pasti
na prag doma u kojeg povratka nema..

Pokupit ću sve komadiće duge
što srce je vjerno risalo na nebeskom platnu.
Noćas sam dušo prosjak što odlazi..
Noćas sam tužni namjernik vremena koje prolazi
na pragu doma u kojeg povratka nema.

Noćas će utihnuti sve u meni.
Moje sanje, duša, moje rime..
I samo u molitvama tišine
na Nebo ću olovkom zvjezdane prašine
upisati od srca tvoje ime.

Noćas ću odustati…
Moram te pustiti
jer mi nikada nećeš otvorit više vrata.
Sa tvoga praga,
ne znam kud ću poći
tako snena..
Na ulici ruža zgažena u prašini.
Noćas sam samo krhka žena…

Noćas…dok me ima, u boli tišine ugušenih riječi.
Bez snage, poražena.
Poput generala koji priznaje poraz.
Poput odbačene ruže…
Bitka je za mene izgubljena.
U tamnu noć stopljena moja silueta,
noćas sam i ja samo krhka žena….
Zaboravljena….

Posted by Lirana

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting