[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

i dok hodas podsjecas na mene

ljudi samo odmahnu rukom

dok  necujno rimujes usnama

musku kletvu sa  molitvom   zene

 

ljudi su vukovi

znas  to i sama  dok ih u prolazu mirises

osluskuju  otkucaje i zakucaje srca

njuse  ti bol  kad  pogani jezik   zamuca

a ti  eto i  poslije toliko  utamnicenih  muskih dusa

nemirom  korake pises

i nakon svega  mojom ranjenom  dusom

mojim  nebom ,mojim stihom  , mojim  sutra  odises

 

 

 

 

 

 

This article has 6 comments

  1. Snažan osjećaj izazivaju stihovi ove jednostavne pjesme.
    Mora da je posebna ta tvoja književna inspiracija koja pleše s vukovima,
    muska kletva sa molitvom žene, toliko slična tebi, toliko gorka i toliko topla.
    Veliki pozdrav Duško.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting