[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jedne sam noći sanjao,
Da se je odnekud izdaleka vratio
Moj davno umrli otac.

Sa smiješkom na licu,
U svom starom i iznošenom odijelu,
Kraj mene je stajao.

Htio sam ga pitati
Gdje je tako dugo bio
I zašto se od mene krio.

Ali nisam pitao.

Nisam pitao,
Jer i u snu istinu sam znao
Da odgovora nema.

Mog oca već dugo nema.

Autor vedjak

Ova objava ima 2 komentara

  1. Tužan san..još tužnija stvarnost.I bolna.
    Nikad nisam sanjala svog oca kojeg nema već nekoliko godina…a bilo bi lijepo imati ga barem na kratko u snu…
    Topao pozdrav Tebi 🙂

    • Nakon tog sna, probudio sam se zaista tužan, draga @shadea. Znaš kad u kolokvijalnom govoru kažemo da nam je knedla u grlu? E, baš tada mi je bila povelika knedla. Ali život ide dalje i ne pita nas za knedlu, nego nudi koštice od šljive ili marelice, a ponekad čak ni to. Život je čudesan. Hvala na toplom pozdravu, koji iskreno uzvraćam. 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting