[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tragom srca pustog u samoći
klonut će glava na pljesnive rime
bez snage i žara je neću moći
u gluhoj noći ni šapnut ti ime.

O okna stara vjetar će tuči
nijemo ću gledat u plamen svijeće
u dušu će tuga svečano ući
i nikad iz nje  izaći neće.

Prazne će zjene izliti sjetu
ko nježne i srebrne rose trag
umrijet ću sam na ovome svijetu
a snijeg će zagrnuti trošni mi prag.

U nježnoj bjelini snivat će breze
mjesec će visit ko teški am
život nam čudne sudbine veze
i moja je takva, to odavno znam.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 22 komentara

  1. u dušu će tuga svečano ući

    Jim, oduševljena sam odabirom riječi ‘svečano’ u ovom stihu, jer mu daje neodoljivu posebnost. Tuga nas inače razara iznutra, a ovdje se doima nekako uzvišeno i dobro došla… iako nije. Zaista lijepo napisano.

    Pozdravljam te !

Odgovori

Subscribe without commenting