[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odavno sam prestao tražit pravdu, istinu il stvarnost u svijetu…Okrenem se desno jer mislim da je pravo, a kad ono desno nije ništa drugo nego isto što i đavo…stol, stolica, nebo, metar, što to je? …ništa doli u naše bijedne isprogramirane umove usađene iluzije…

Nitko ništa ne zna, svi samo vjeruju, a najgore u svemu je to što ni sami to ne razumiju… Dogovor je pao, desno je desno, gore je gore, al po kome i zašto, e to nam ne govore…

Pa kako bi i mogli, jer to i nije svrha, kad sve je sazdano od iluzije kako bi nas razdvojili oni gore s vrha…Resetiramo računala i budimo se u drugome programu, uvjereni da skužili smo varku, okrećemo se drugom klanu…

Ali ljudi pa i mi smo iluzija…dogovoreni bitovi uređeni u sustav nekog djeteta..koje igra čovječe ne ljuti se sa frendovima na kompu od sunca…dok ga starci kore jer ne pazi na galaksije svoje…

I sve je ovo ništa jer samo to postoji, zato molim se sebi – od uma se odvoji…stvarnost ne broji…ne uređuj, ne oblikuj…ne pripadaj i ne misli…prestani osuđivati i rasuđivati…prestani se tražiti i kriti…

…i tek tada ćeš možda iskoračit iz sebe i jednostavno biti…

 

Autor Denis Engel

Stvorili smo riječi da bi se razumijeli, sada nas glas razdvaja.

Website: http://denisengel.wix.com/writing-blog

Odgovori

Subscribe without commenting