[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Ne znaš  ni odakle dolaziš,

niti znaš kako si ovamo zašao,

a ipak kao ričući lav prolaziš,

tražiš kako bi baš mene snašao.

 

Prije nego što zatvorim vrata,

moram pročistiti krivo i zlo

što se tako ljepljivo za me hvata;

pitam se zašto mi donosiš to.

 

I prije nego što za uvijek umukne

ovaj tvoj ljigavi tuđinski glas,

potrudit ću se da ljudima sukne

najljepša utjeha i siguran spas.

 

To moja će osveta uzgred biti

za duhove opake, duhove zle

koji se od mene ne mogu skriti

jer već odavno na spletke te

 

sasvim postadoh nekako imuna

kao što anđeli postanu neuhvatljivi

kada ih traži prijetvorna struna

dok meni su oni često spoznatljivi.

 

Pravednost Boga Isusa Krista

nosim za prikazanje pred pukom

kako bih i ja tu ostala čista

kada odnese zlo svojom svetom rukom.

 

Tako ni jedan pravedan neće nastradati,

ali tko će taj biti, ni anđeli ne znaju

dok ja ću se svesrdno nadati

da oni za prijetvorne tako ne haju.

 

Rekla bih samo još jednu stvar,

ne diraj me jer molim i praštam

kako bih izdala od sebe dar,

a ne stoga što često maštam.

 

Zato te pitam, a tko si ti

da mi sudiš i zašto se bojiš

da bih ti mogla nauditi;

zar po sebi i mene krojiš?

 

Osvetu možda neću gledati,

ali je ćutim i ona me blaži.

Ako se poželiš na kraju predati,

gore, na nebu mene potraži.

24.08.2016. 00:44

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting