Oda suncu

Kada sunce sniva, kada noć miluje tama i kada kroz snove se živi

Kada ne pjevaju ptice, i nebom samo usamljeni lete

Sa nestankom sunca, kada najljepši cvijet postaje sivi

Kada duša za jutrom vapi, te u zvijezdi traži o suncu sjete

Tada ulazi u razum trunka zlobe, tada krvnici vrebaju svoje žrtve

Tada sebična postaje ljubav, te milost biva stvarna i ideal se gubi

Tada bića pjevati će suncu, jer u oholosti tame ne vide drage mrtve

Sa prvim zrakama sunca, ego postaje manji, te osjeća kako se drugoga ljubi

Neka nisu uzalud sve tri grčke ljubavi, niti drago sunce i planeti

Neka nije uzalud postojanje ptica, i padovi mladih dok uče se letu

Neka nisu uzalud sva zla i neuništiva glupost, samo to dvoje daje smisao sjeti

Neka nije uzalud tama noći, da se dnevno ljubi sunce na vlastitu štetu

31.03.2010