Oda Smrti

Preslavna, putovi tvoji

Tamni su i mračni

A dodiri tvoji

Snovi su oblačni

Pod nogama tvojim

Anđeli se broje

Ta stopala sveta

Na nečasnoj zemlji ne smiju da stoje

Oči tvoje dvije zvijezde su sjajne

Na nebu bezvrijedne a u tebi bajne

U kosi tvojoj isprepletene božanske su niti

A suze tvoje, Božja su voda

Koju ni Sam nije bio vrijedan piti

Ti hodaš, a pod nogama ti

Svi gradovi su besramnog svijeta

Crnu zemlju dotakneš

I iz nje najljepše cvijeće procvjeta

Ti utjeha si izgubljenih

Još od davnih dana

Obožavateljica gubavih

I sakatih od rana

Kraljice pravednosti

Haljetaka satkanih od koba

Gadnija i od same Gadosti

Što jednako dolaziš i po

Cara i po roba