Oda ratnicima

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Na proplancima moje mašte

ponosno put neba streme,

uzdignute glave,

sinovi prošlosti,

junaci moje mladosti.

Ponosni, stasiti, neustrašivi.

Oh, kako je maleno nebo iznad njih,

i Sunce tamni kad ih vidi,

u dubokim im očima snaga mora spava

na njihovima plećima oluja se odmara,

u srcima – samo jedna Domovina.

U stisnutim šakama – gruda zemlje najmilije,

da im bude Zakon vječni, da ih grije i miluje,

da ih mrtve pokrije, kada vjeđe zaklope im snove,

kada ruke prestanu da mole,

kad od usne otpusti se zadnji dah

da put neba odnese sav nakupljeni strah.

Na proplancima mojih snova,

rastu bijeli cvijetovi,

davno izgubljeni sinovi,

tako mladi, tako snažni,

nezaboravljeni.

2 Thoughts to “Oda ratnicima”

  1. bbegusic

    Ratnice sestro
    Suzom ti zahvaljujem
    U ime braće s nebeskih visina
    Vape pravdu kosti satrvene

    Bojovnici Domaje
    Na srcima našim ponosno stoje
    Nikad nisu pali
    Sinovi svetla

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting