[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sklona sam pobjeć’, od svijeta od snova,

Promijenit sve i počet’ iznova.

Sklona sam otić’ i ne vratit se više,

Kao da negdje drugdje ne padaju kiše.

Sklona sam se sakrit’ od svih koje znam,

Otići negdje gdje nikoga ne poznam.

Al’ tko može pobjeć’ od tebe

Kada drugima predaješ sebe?

Al’ tko se može od tebe sakrit

Kada ga ti želiš spasit’?

Al’ tko može od tebe otić’

Kad ćeš ga ti kad tad stić’?

Mogu pobjeć’ od svijeta i snova,

I po stoti put počet’ iznova.

Mogu otić’ i ne vratit se više,

I možda tamo ipak neće biti kiše.

Mogu se sakrit’ od svih koje znam,

Gdje zaista nikog ja ne poznam.

Mogu pozdravit’ svoje još jedan posljednji put,

Mogu promijenit’ opet svoga gledišta kut.

Mogu pobjeć’ od cijeloga svijeta,

Zauvijek ostavit’ sve,

Ali od tebe nikad ne.

Autor Jesenka

Odgovori

Subscribe without commenting